Letovanje koje je trebalo da bude poklon za 18. rođendan pretvorilo se u višednevnu neizvesnost, nakon što su zbog poremećaja u avio-saobraćaju i zatvaranja pojedinih vazdušnih prostora obustavljeni letovi preko Dubaija, ostavljajući putnike bez jasnih informacija o povratku.
Sremska Mitrovica/Zanzibar – Letovanje koje je trebalo da bude bezbrižan odmor pretvorilo se u višednevnu neizvesnost i ozbiljan stres za Branka Rusić, koja je sa drugaricom boravila na Zanzibaru, ali je zbog poremećaja u avio-saobraćaju ostala zaglavljena daleko od kuće.
Kako Branka svedoči, u subotu su krenule ka aerodromu, ali su već tada obaveštene da su letovi preko Dubaija nemogući, zbog čega su vraćene u hotel.
„Vratili su nas u hotel, ali ovde sve plaćamo o svom trošku. Dobili smo samo tri noći besplatno, dok se hrana dodatno naplaćuje, kao i svako naredno noćenje. U toj situaciji niko vam ništa konkretno ne objašnjava, a računi samo rastu“, kaže Rosić.
U neizvesnosti koja je usledila, jedinu realnu šansu da se domognu Evrope dobile su zahvaljujući pomoći porisica iz Hrvatske Mikas i Stopfer, sa kojima su zajedno ostale zaglavljene na ostrvu.

„Oni su nam kupili avionske karte – iz Tanzanije do Addis Ababa, pa zatim do Beč. To je bila jedina opcija da dođemo do Evrope. Karte koštaju oko 2.000 evra po osobi, naravno o našem trošku. Moj tata će im novac naknadno uplatiti, jer niko od nas nije imao toliku količinu gotovine kod sebe“, objašnjava Branka.
Dodaje da bez njihove pomoći ne bi imale nikakvo rešenje.
„Da nije bilo njih, mi ne bismo imale let. Ko nosi 2.000, 3.000 ili čak 5.000 evra u kešu? Cene karata skaču iz minuta u minut, neke su u jednom trenutku dostigle i 5.000 evra. Sve nam je preselo.“
Posebno ističe ljudskost porodica koje su im pomogle.
„Ti ljudi su nas videli prvi put u životu i odlučili da pomognu. Porodice Mikas i Stopfer, sa decom, ukupno sedmoro ljudi. Spasili su nas. Svaka im čast.“
Dodaje i da je i osoblje hotela mnogo pomoglo oko organizacije putovanja.
“Zajedno smo tražili najpovoljnije letove, obezbedili transfere do aerodroma i dobili čak 3 noći gratis. Za svaku pohvalu su – profesionalni, predusretljivi i maksimalno posvećeni gostima.”
Situaciju dodatno otežava činjenica da putovanje ne počinje odmah.
„Prema trenutnom planu, krećemo tek 4. marta, što znači još nekoliko dana čekanja, dodatnih troškova i neizvesnosti. Sve se menja iz sata u sat“, kaže Branka.
Emocionalni teret, kako priznaje, dodatno je pojačan ličnim razlogom.
„Ovo letovanje je bilo poklon mojoj sestri Vanji za njen 18. rođendan. Trebalo je da bude uspomena za ceo život, a pretvorilo se u stres i brigu. Pored svega, osećam i ogromnu odgovornost zbog nje, jer smo ovde zajedno i prolazimo kroz sve ovo“, navodi Rosić.

Stres je, kako kaže, ostavio ozbiljne posledice.
„Svi smo pod ogromnim pritiskom. Deca povraćaju, ja povraćam od stresa. Nije mi ni do kupanja ni do mora. U ovakvoj nevolji ovde samo gledaju šta još mogu da nam naplate. Imam osećaj da nam deru kožu s leđa. Još sam u šoku.“
Dok čeka nastavak putovanja, Branka kaže da joj je jedina uteha to što su, zahvaljujući ljudima koje do juče nije poznavala, ipak uspeli da pronađu izlaz iz situacije koja je za mnoge ostala bez rešenja.
8 komentari
Mogao je i poklon da bude divno putovanje kroz Srbiju 🙂 ,dobro je kad imate para za Zanzibar i tata da vam da tolike pare za avion,mene vise brinu deca koja se lece sms porukama i ljudi koji zive na ivici….vise me brinu psi lutalice koje jadne nemaju krov nad glavom i niko da brine o njima nego vas dve…imate dobru zaledjinu ja bih rekla…
Jeftiniji Zanzibar 15 dana nego kroz Srbiju isto toliko dana. I tamo žive ljudi na ivici gladi, deca se skoro pa ne leče a pada lutalica ima isto tako. A svaki roditelj će se snaći kako zna i ume da vrati svoje dete kući.
Navedi primer da se zadnjih nekoliko godina deca leče sms porukama. Dosta više da obmanjuje narod. I ranije kada su se lečila, stalno je od sms poruka nestajala novca ili nije prikazivano koliko je uplaćeno.
Pitam se koliko zavist ide daleko! Devojke svaka cast na podeljenoj prici.Postoje ljudi dobronamerni svuda a to vasa prica govori.Vazno je da ste se snasle i ovo je zivotno iskustvo koje menja pogled na zivot.Vrfujem i radujem se vasem uspesnom povratku a mladost jeste avantura i entuzinazam iz koga se uci.Srecan let i povratak a vi ste bogatije za jedno iskustvo vise i prijateljstvo koje ste izvradile.Uzivajte u danu i ne propustite kupanje.Srecno
Vera iz Beograda
Šta bi radile da nije bilo tih plemenithi ljudi ali bravo na snalažljivosti, bravo na izdržljivosti deco moja draga, neka vas bog čuva i srećno vi nama stigle u svoju zemlju Srbiju, kakva god daje naša zemlja je najbolja, pozdrav i sve najbolje vam želim
Kažete „ko toliki novac nosi sobom“ pa vidite ta Hrvatska porodica. Morate imati novac za obezbeđenje. Šta ako se razbolite? Ima još sijaset nepredviđeni troškova kojih ima na putu. Nemožete putovati i očekivati tuđu samilost. Svaka čast Hrvatskoj porodici. Nadam se da ćete ih pozvati u goste.
Baš mi je drago što vam je bilo lepo tamo.
BAS STE NAS RASPLAKALI! EVO VEC KOJI PUT NASA DRZAVA SALJE AVIONE DA „SPASAVA“ NASE LJUDE MOJI SE U RIZICNIM SVETSKIM ZBIVANJIMA PROVODE PO BELOM SVETU!
Komentari su zatvoreni.