Kobasica sa bademima – Receptura iz doba Rimskog carstva u Martincima

Od strane Ozon
0 komentar

Naširoko su poznate sremske kobasice i način sušenja mesa. Međutim, Mesna industrija Kosanović iz Martinaca kod Sremske Mitrovice drži do tradicionalnog načina proizvodnje suhomesnatih delikatesa, ali sa određenim inovacijama.
Onde gde se susrelo tradicionalno i inovativno jeste kobasica Sirmium lukanika. Kako za Argoklub kaže Milan Kosanović, deo imena Sirmium je po starom nazivu za Sremsku Mitrovicu, a lukanika po drevnoj oblasti južne Italije – Lukanije, odakle dolazi receptura.
– Originalan recept je iz II veka p.n.e i dan danas se čuva u Vatikanu. Ona je drugačije od ostalih, sadrži krupno seckane bademe i začinsko bilje. Nema u sebi papriku, biber, beli luk, koji su nam došli iz Amerike ili putevima svile. Mi smo taj recept našli, koji je javno dostupan, i prilagodili ga našim konzumentima – kaže Kosanović i dodaje da je izuzetno jaka i aromatična. Kako objašnjava, Institut za higijenu i tehnologiju mesa je radio analize i otkrio da sadrži 48% proteina mesa u sebi.

Eksperimenti se dobro „prodaju“


Osim ove kobasice i standarnog dijapazona sušenog programa proizvođači iz Martinaca, koji se ovim porodično bave, prave i mediteran pečenicu, pikant šunku, naninu slaninu, tri nova namaza..
– Stalno eksperimentišemo sa hranom. Prosto to ima dobar odziv kod potrošača. Mislim da nisam spreman i da nikada neći biti da radim sa velikim sistemima, zbog ubeđenja da će kvantitet porušiti kvalitet – kaže Kosanović.
Njihovi proizvodi su mahom od svinjskog mesa, a u ponudi je i juneće suvo meso, juneći ramstek, biftek sušeni, kobasicu ili sudžuk i ono po čemu su, kaže, prepoznatljivi je juneći kulen, ali ga nema stalno u prodaji.
– Svo meso dolazi sa naše farme – imamo oko 700 tovljenika u turnusu, tri kapaciteta okrenemo tako da je to oko 2.000 grla godišnje. Bikove kupujemo od proverenih i domaćih uzgajivača. Imamo i našu zemlju, pripremamo stočnu hranu, tako da je to zatvoren ciklus od njive do trpeze. Ne idemo preterano sa koncentratima, već na nešto duži, ali kvalitetniji tov, dosta koristimo ječma i tritikalea u ishrani – objašnjava Kosanović.

„Moramo se boriti i izboriti“


Godišnje proizvedu čak nekoliko desetina tona suvog programa koji plasiraju isključivo na domaće tržište, po malim tipskim radnjama premium proizvoda i restoranima, kako kaže, koji drže do sebe. Na pitanje kako se disbalans cena u stočarstvu odražava na preradu, pa i prodaju, naš sagovornik kaže da ipak ne možemo praviti na osnovu jedne godine kalkulaciju bilo čega, tako ni u ovom poslu.
– U svinjarstvu su moj deda, pradeda, čukundeda izvozili za Austriju, tako da ne možemo da na osnovu jedne godine govoriti bilo šta, bilo je sedam dobrih godina, mora neka biti i loša. Moramo se boriti i moramo se izboriti – isitče.
Zato svake godine svoju proizvodnju povećava, jer ističe, povećava se i potražnja.
– Radim pošteno i svakog kupca gledam u oči i stojim iza svakog svog proizvoda, a to predlažem svakome ko se odluči za bilo kakav posao – savetuje Milan Kosanović.

Možda Vam se svidi i