Sremska Mitrovica – Osnovna škola “Dobrosav Radosavljević Narod” u Noćaju počela je sa radom davne 1870. godine. Pre nje je otvorena škola u Mačvanskoj Mitrovici 1832. godine, a 14 godina posle nje, odnosno 1846. sa radom je počela i škola u Salašu Noćajskom koja je jedno vreme bila zajednička škola za đake iz tog mesta i iz susednog Noćaja.
Broj stanovnika Noćaja je u to vreme iz godine u godinu rastao, a samim tim i broj đaka, tako da je došlo vreme da i ovo mesto dobije sopstvenu školu. Otvaranjem škole u Noćaju postavlja se i prvi učitelj u selu Mihajlo Simić koji je, kako kažu priče starih, koje su oni opet od svojih starih slušali, bio izuzetno voljen i cenjen od strane Noćajaca. Učitelja su meštani na službi zadržali oko 30 godina iako je tadašnji organ vlasti koji bi sada bio nešto kao Ministarstvo prosvete stalno selio učitelje iz jednog mesta u drugo, Noćajci nisu dozvolili da se to desi i sa njihovim učiteljem.
Za razliku od škole u Salašu koja je za to vreme bila velika i jako lepa i koja se i dan danas koristi uprkos tome što je nekoliko puta rušena i spaljivana tokom ratova, a opet čije zidine su sve to preživele, škola u Noćaju nije bila tako impozantna, i vremenom je postala mala za sve đake, samim tim i nefunkcionalna, tako da se nastava neko vreme odvijala i po privatnim kućama.
Objekat škole koji se sada koristi sagrađen je posle drugog svetskog rata, tačnije 1948. godine. Sve poslove na izgradnji tog objekta vodio je jedan Rus Bekjarev iza kojeg su ostali kompletni zapisnici, neka vrsta radne knjige koja se sada čuva u školskoj biblioteci. U tim zapisnicima iz dana u dan vođena je evidencija o broju radnika, o količini materijala, pa čak i o vremenskim uslovima koji su pratili radove.
Trenutno školu u Noćaju pohađa oko 180 učenika, a pored škole u Mačvanskoj Mitrovici i Ravnju i ona je takođe osmorazredna. U više razrede u Noćaju idu i đaci iz Radenkovića, pa tako postoje po dva odeljenja od 5. do 8. razreda, međutim broj učenika je u konstantnom padu, te sve vodi ka tome da će se na žalosta uskoro i ti razredi svesti na po jedno odeljenje.
Škola je trenutno solidno opremljena, ima dovoljan broj učionica, postoji informatički kabinet, fiskulturna sala koja je velika i lepa, ali na žalost prilikom same njene izgradnje bilo je nekoliko propusta čije posledice se sada vide, pa tako sala prokišnjava, ali funkcionalna je i bez većih problema i prepreka u njoj se realizuju časovi fizičkog vaspitanja.
Naravno u školi ima i dosta toga što bi se dalo popraviti i srediti, potrebno je krečenje, pa popravka već pomenute fiskulturne sale. Školsko dvorište nije veliko, ali je uređeno, i svi đaci zajedno sa svojim učiteljima i nastavnicima se trude da ga održavaju, da se redovno kosi trava i da nema smeća.
U okviru škole realizuje se nekoliko sekcija kao što je rukometna i fudbalska koje vode profesori fizičkog vaspitanja.