Kada nakon obilaska galerije jednog umetnika, budete zadivljeni onim što ste videli i ostanete pod utiskom narednih dana, a uz svu lepotu osetite i oduševljenje zbog jedne neobične i pune nadahnuća, priče o snovima, možete biti sasvim sigurni da ste bili u prisustvu velikog čoveka i velikog majstora.

Oduvek sam smatrala da je biti umetnik znači živeti u nekoj drugoj lepšoj dimenziji života, jer umetnik ima moć da ono što živi pretoči u muziku ili na platno! Umetnici nalaze suštinu u svakom trenutku i od tih trenutaka stvaraju lepotu.

U ovoj priči imala sam privilegiju da razgovaram sa velikim umetnikom ali i velikim borcem koji stvara svoje snove, Dejanom Simeunovićem. Umetnikom koji na pitanje “ko je slikar Dejan Simeunović” odgovara da je neko ko je pre deset godina bio čovek koji je radio sve i svašta a danas sa strašću radi ono što voli. Nekada je sanjao slikarsko platno, crtkao po malo svaki dan, a danas je to samo prošlost, jer sada slika svaki dan i planira da svoja platna prezentuje do „večnosti“

12205029_10206624233381820_345100919_n12226858_10206624240181990_298294975_n

Intervju: Dejan Simeunović, slikar

Davno, pre više od 10 godina imao sam samo snove, ali to me nije zaustavilo.

Dejan Simeunović rođen je pre 39 godina a sa 28 godina odlučio je da uradi nešto sa svojim snovima. Da živi život iz svojih maštanja.

Kako ste se odlučili da napravite preokret u svom životu u godinama kada je većina mladih ljudi već uveliko završila fakultete i započela svoju karijeru?

Radio sam sve i svašta u životu od konobarisanja, kopanja kanala… ali uvek sam slikao, to mi je bio nekako odmor. Jednostavno i tada kao mladiću trebao mi je taj deo slikanja, nekada sam slikao i po deset sati dnevno. Ali nije sve moglo ostati na tome, izađeš iz ateljea i suočiš se sa stvarnošću. A stvarnost nije bila onakva kakvu sam želeo da imam.Jednog dana sam odlučio da odem do poznatog mitrovačkog slikara i tu počinje ustvari moj pravi slikarski put.

Kako je izgledalo vaše školovanje s obzirom da ste bili najstariji u klasi, da ste se sami finansirali i da vam je „falilo“ i podrške?

Bilo je teško, u nekim trenucima jako teško… ali ništa me nije više moglo zaustaviti. Među prijavljenim studentima bio sam pri dnu liste kod upisa ali nakon predatih radova, njihov kvalitet me je podigao u sam vrh i to mi je bilo dovoljno. Slikar Štifla mi je dao podstreka a ja sam snažno krenuo „do kraja“. Nisam imamo problem što sam stariji ali sam na fakultet morao putovati vozom skoro svakodnevno dve godine, dešavalo se da sam stizao tek u tri posle ponoći sa predavanja a ujutru se moralo nazad. Nisam imao mogućnosti da živim i studiram u Beogradu, ali sam imao sreće da je Grad u to vreme izdvajao za studentske putne troškove pa sam tako putovao besplatno. Nije bilo lako ali nisam o tome ni razmišljao. Želeo sam da završim školu i to me je guralo. Na trećoj godini sam dobio dom…

Da li je nakon završetka likovne akademije bilo lakše izboriti se za mesto slikara u Sremskoj Mitrovici.

Naravno, ali i sa završenom akademijom nisam mogao naći posao. Radio sam na nekoliko zamena i to je sve. Otvorio sam atelje i radim ono što volim i uživam u svom poslu.

Kažu da umetnici vide svet na svoj način i iz tog sveta izvlače ono što njih kao umetnike interesuje i to vraćaju na platno. Da li je i kod vas tako?

Ja sam vernik i ikone su mi bile najpribližnije, njih sam prvo počeo crtati. Posle desetak godina kada sam se upoznavao sa radom Dalija i Pikasa tada se i moje slikanje promenilo. Motivi se smenjuju, ali je tema – još uvek – odnos među ljudima. Ipak ja sam upečatljiv, ako se pogleda moja slika pre deset godina ili sada, to sam ja. Umetnici su možda slobodniji da vide svet na svoj način, ili bolje rečeno, hrabriji da pokažu kako su taj svet videli. Umetnost oslobađa i to je najvažnije. Sloboda duha je najvažnija a materijalno? Samo obaveze, koje ispunjavam a ako zaradim ulažem opet u umetnost.

12202024_10206624235621876_1304024129_n

 

Vaša želja za duhovnim ostvarenjem i potreba da pokažete koliko vam je to važno nalazi se na vašim slikama?

Da, izdvojio bi sliku „Lice i naličje“ koja ocrtava baš taj moj osećaj. Porušeni zid u pozadini- predstavlja čovekov život. Čitav život čovek gradi, a za tren sve poruši. Klovn u prvom planu, predstavlja ćoveka kroz život. Koji svašta radi da bi nešto postigao ili stekao, na kraju nema ništa. Pacov iza njega predstavlja ulizice i dupelisce, koji gaze preko svega, pa i svog obraza. Iznad je ratnik sa mačem. Predstavlja borbu ćoveka kroz ćitav zivot. Klovn gore predstavlja ljudsku prirodu. Kad se opanak popapuči. Kad neko postigne nesto u životu, gleda s podozrenjem ostatak sveta. Levo na slici je radnička klasa. Koja radi da preživi. Maske u sredini predstavljaju suluda veravanja u vradžbine, crne magije. Ona glava sto izlazi iz zida, sa zaprepašćenjem posmatra klovna na vrhu, predstavlja čarsiju. On sve najbolje zna čak i više od tebe samog, o samom sebi .

12226848_10206624248582200_1895061720_n

Koliko Vam je važno da svoju težnju da se kroz umetnost ostvaruje duhovno prenesete mlađim generacijama koji žele da se bave slikarstvom?

Otvorio sam galeriju i to je prvi korak da se približim posmatračima, ljudima koji cene umetnost. Naravno da želim da se ostvarim i kao predavač, da prenesem svoje znanje. U narednim godinama planiram da otvorim i školu slikanja. Zašto da ne? Želim da svoje znanje prenesem i mlađim naraštajima jer će tako imati priliku da ispune svoje snove kao što sam i ja.

Osim Ateljea u Sremskoj Mitrovici da li vam je namera da svoju umetnost izlažete i u drugim gradovima?

Ja sam već bio učesnik grupnih međunarodnih izložbi, trebalo je da izlažem u mitrovačkoj galeriji ali zbog renoviranja izložba je pomerena za februar sledeće godine. Iako radim mnogo slika po narudžbini pripremam se i za izložbe po gradovima u Srbiji i van zemlje.

Rekli ste ranije da kad izađete iz ateljea, prestanete sa slikanjem udari vas realnost a s tim dolazi i potreba da komercijalizujete svoj rad. Da li vas i takav rad ispunjava?

Da. Imamo sam jednu narudžbinu koja je u meni oživela ushićenje. Radio sam reprodukciju Rebranta. Neverovatan doživljaj koji sam nazvao „Rebrant i ja – sudar univerzuma dva“. Rebrant mi je glavni uzor! Da, ja sam nadrealista, jesam ja bliži po načinu rada Daliju, Dadi Đuriću ili Vladimiru Veličkoviću. Ali Rebrant je Rebrant! Čovek kad se suoči sa tim delom nailazi na hiljadu i jednu zamku ali opet te tera da ga istražuješ. Vidiš na primer fleku, koja nije fleka već lik i takvih likova ima 29!

12226582_10206624247742179_1167893821_n

Da li se može živeti od umetnosti?

Kad izađeš iz ateljea, izađeš iz svog sveta i uđeš u stvarni život, e onda je to već sruga priča. Tržište zahteva jedno, kultura… način tvog likovnog izražavanja je možda nešto sasvim deseto i onda moram da se prilagodim tržištu. Moram da napravim često neki balans kako bi i živeo od umetnosti. Uspeva mi jer volim da slikam a u svaku sliku unesem sebe koliko god taj posao odradim komercijalno. Iskreno, sada kada živim životom kakvim sam želeo i bolje zarađujem.

12204640_10206624225621626_1369472427_n

Možda Vam se svidi i