Odlazak na bolovanje ne znači automatski da će zaposleni primiti punu platu. U Srbiji visina naknade zavisi od razloga zbog kojeg je zaposleni privremeno sprečen za rad – u najčešćim slučajevima naknada iznosi najmanje 65 odsto osnova, dok u određenim situacijama zaposleni ima pravo na 100 odsto.
Pravila su uređena Zakonom o radu i Zakonom o zdravstvenom osiguranju, a veoma je važno i zbog čega je bolovanje otvoreno.
Kada se dobija 65 odsto?
Kod najčešćeg bolovanja – kada zaposleni ne radi zbog bolesti ili povrede koja nije nastala na radu – za prvih 30 dana zaposleni prema Zakonu o radu ima pravo na najmanje 65 odsto prosečne zarade ostvarene u prethodnih 12 meseci.
Istovremeno, tako obračunata naknada ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom.
To praktično znači da obična prehlada, grip ili druga bolest zbog koje lekar utvrdi privremenu sprečenost za rad najčešće ne donosi punu zaradu.
Važno je, međutim, naglasiti da je 65 odsto zakonski minimum za prvih 30 dana. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti predviđeno povoljnije pravo za zaposlenog.
Kada bolovanje iznosi 100 odsto?
Zakon predviđa i situacije u kojima se isplaćuje 100 odsto osnova za naknadu.
To je slučaj kod povrede na radu ili profesionalne bolesti, kao i kod dobrovoljnog davanja organa, ćelija i tkiva. Zakon o zdravstvenom osiguranju propisuje 100 odsto i za bolovanje zbog bolesti ili komplikacija u vezi sa održavanjem trudnoće.
Dakle, nije svako bolovanje plaćeno isto.
Najjednostavnije:
- bolest ili povreda van rada – 65 odsto osnova
- povreda na radu ili profesionalna bolest – 100 odsto
- bolest ili komplikacije u vezi sa održavanjem trudnoće – 100 odsto
- dobrovoljno davanje organa, ćelija i tkiva – 100 odsto.
Da li 65 odsto znači 65 odsto poslednje plate?
Ne nužno.
Jedna od čestih grešaka je da zaposleni jednostavno uzme poslednju platu i pomnoži je sa 65 odsto.
Kod naknade koju poslodavac obezbeđuje za prvih 30 dana bolesti ili povrede van rada, Zakon o radu kao osnov navodi prosečnu zaradu zaposlenog u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad.
Zbog toga konkretan iznos može biti drugačiji od prostih 65 odsto poslednje isplaćene plate.
Ko plaća bolovanje prvih 30 dana, a ko posle?
I ovde postoji granica koju mnogi zaposleni znaju samo okvirno.
Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, za prvih 30 dana privremene sprečenosti za rad naknadu, po pravilu, obezbeđuje poslodavac iz svojih sredstava.
Od 31. dana sredstva za naknadu obezbeđuje RFZO.
Postoje, međutim, zakonski izuzeci. Na primer, kod dobrovoljnog davanja organa, ćelija i tkiva, kao i kod nege bolesnog deteta mlađeg od tri godine, sredstva obaveznog zdravstvenog osiguranja obezbeđuju se od prvog dana. Kod povrede na radu ili profesionalne bolesti zaposlenog, poslodavac obezbeđuje naknadu za vreme trajanja radnog odnosa.
Šta je sa bolovanjem zbog nege deteta ili člana porodice?
Zakon kao poseban razlog privremene sprečenosti za rad prepoznaje i negu bolesnog ili povređenog člana uže porodice.
Za ovaj osnov naknada je, po opštem pravilu, 65 odsto osnova, dok zakon posebno uređuje koliko dugo pravo na takvo bolovanje može da traje, u zavisnosti od uzrasta i zdravstvenog stanja člana porodice.
Bolovanje ne znači uvek istu isplatu
Zato dva radnika sa istom platom mogu tokom bolovanja dobiti različite iznose.
Presudni su razlog bolovanja, osnov za obračun, trajanje bolovanja, kao i eventualna povoljnija prava koja zaposleni ima kod svog poslodavca.
Za običnu bolest ili povredu van rada osnovno pravilo je najmanje 65 odsto, dok zakon u određenim slučajevima garantuje 100 odsto naknade.
Zakon o radu – odredbe o naknadi zarade
Zakon o zdravstvenom osiguranju – pravila o bolovanju
