Sremska Mitrovica – http://bobickaozon.blogspot.com/
Možda nije 19:15 časova na satovima, ali dobro se smestite jer ću vas podsetiti na crtaće koje smo jedva čekali da gledamo svako veče pre Dnevnika. Bilo je to nezaboravnih petnaest minuta uz Duška Dugouška, lajavog pevca Sofronija, mornara Popaja, glupog lovca Elmera, narandžastu kornjaču Mikelanđela i mnoge druge ulepšivače našeg detinjstva.
Neke rečenice prosto pronađu svoje mesto u svakodnevici. Nebrojeno puta sam tati ponovila „Hej šefe, koji ti je vrag?“ , a i on meni „Ti nikada nećeš odrasti, mali veseljače“. A lutkarska serija „Laku noć, deco“? Na jutubu naspram crtaća danas, koji samo što ne ožive na ekranu, deluje tako siromašno, a ipak i sad se smeškam kad počne “zarazna” melodija uvodne špice kao i pre 20 godina kad sam kao devojčica u pidžami čučala ispred televizora.
Da mi je znati šta deca danas gledaju.Vozim se ja tako jedno jutro taksijem, gledam svoja posla kad odjednom neko dete kraj mene počinje da „reži“ i kezi zube. Njegova majka mi je objašnjavala da je to sada hit scena iz nekog crtanog filma, čiji naziv ne umem ni da izgovorim. Razgoračenih očiju bezlično sam klimala glavnom kao da shvatam. Zbunjena novonastalom situacijom, normalno, promašila sam svoju stanicu, a znala sam, “trebalo je da skrenem levo kod Albukerkija”.
Bojana Đorđić