Pozajmili ste novac prijatelju, angažovali majstora ili se sa nekim dogovorili oko posla bez ijednog papira. Mnogi građani veruju da takvi dogovori nemaju nikakvu pravnu snagu dok se ne stave na papir i ne potpišu.
Međutim, prema važećim propisima u Srbiji, ugovor ne mora uvek da bude u pisanom obliku da bi bio punovažan. U velikom broju slučajeva dovoljan je dogovor dve strane o bitnim elementima posla.
Problem nastaje kada dođe do nesporazuma ili spora, pa jedna strana tvrdi da dogovor nikada nije postojao ili da nije bio onakav kako ga druga strana opisuje.
Šta kaže zakon?
Zakon o obligacionim odnosima propisuje da ugovori, po pravilu, ne moraju biti zaključeni u posebnoj formi, osim kada je zakonom drugačije određeno.
To znači da usmeni dogovor može biti pravno obavezujući i proizvoditi ista pravna dejstva kao i pisani ugovor, ukoliko za određeni pravni posao nije propisana posebna forma.
Ugovor nastaje onog trenutka kada su se ugovorne strane saglasile o njegovim bitnim elementima.
Gde nastaje problem?
Iako usmeni ugovor može biti punovažan, njegovo dokazivanje je znatno teže od dokazivanja pisanog ugovora.
Kada dođe do sudskog spora, nije dovoljno reći: „Dogovorili smo se.“
Sud traži dokaze da je dogovor postojao i šta je njime bilo ugovoreno.
Kao dokaz mogu poslužiti svedoci, SMS poruke, elektronska prepiska, potvrde o uplati, audio-zapisi i drugi dokazi koji potvrđuju sadržaj dogovora.
U praksi ovakve situacije nisu retke. Na primer, vlasnik kuće angažuje majstora za renoviranje kupatila. Dogovore cenu, rok završetka radova i obim posla. Rukuju se, deo novca bude isplaćen unapred, ali radovi kasne ili nisu izvedeni onako kako je obećano.
Kada spor stigne na sud, jedna strana tvrdi da posao nije urađen po dogovoru, dok druga navodi da takav dogovor nikada nije ni postojao. Tada sud ne može da se osloni na usmena tvrđenja, već traži konkretne dokaze – poruke, svedoke, fotografije radova, potvrde o uplati ili drugu dokumentaciju koja može potvrditi šta je zaista ugovoreno.
Upravo zbog ovakvih situacija pravnici često savetuju da se i naizgled jednostavni dogovori zabeleže makar kroz poruku, mejl ili kratak pisani sporazum.
Kada usmeni dogovor nije dovoljan?
Postoje pravni poslovi za koje zakon izričito zahteva pisanu formu, a u pojedinim slučajevima i overu kod javnog beležnika.
To se posebno odnosi na:
- promet stanova, kuća i zemljišta,
- ugovore o doživotnom izdržavanju,
- određene ugovore o poklonu,
- kao i druge pravne poslove za koje poseban zakon propisuje obaveznu formu.
U takvim slučajevima usmeni dogovor nije dovoljan i ne može zameniti zakonom propisanu dokumentaciju.
Šta savetuju pravnici?
Iako zakon priznaje usmene ugovore, stručnjaci preporučuju da se svaki važniji dogovor zabeleži u pisanom obliku.
Jedan potpis često može sprečiti dugotrajne sporove, troškove i narušene odnose među ljudima.
Jer ono što je zapisano mnogo je lakše dokazati od onoga što je samo izgovoreno.
Pročitajte još:
- KOME PRIPADA STAN KADA NEMA NASLEDNIKA? Evo šta se dešava sa imovinom posle smrti vlasnika
- U Sremu više od 3.200 napuštenih stanova: Šta se dešava sa nekretninom kada nema naslednika?
- MOŽE LI DA SE PRODA STAN PRE OSTAVINE? Evo šta zakon kaže i zašto naslednici često izgube novac
- Katastar u problemu već deset dana: Otežane kupoprodaje stanova i odobravanje stambenih kredita
