Učenicima Ekonomske škole “9. maj” Nemanji, Urošu i Mihajlu prva nagrada na konkursu „Poslovice – vanvremenske mudrosti“

Od strane Ozon
0 komentari

Sremska Mitrovica – Zajednički rad Nemanje Zdravkovića, Uroša Jovičića i Mihajla Cabunaca osvojio je prvu nagradu na konkursu „Poslovice – vanvremenske mudrosti“ koji je raspisao Omladinski savez udruženja OPENS, u saradnji sa Ministarstvom kulture i informisanja, Vladom Autonomne Pokrajine Vojvodine, Gradom Novim Sadom, Maticom Srpskom i Radio – televizijom Vojvodine.

U pitanju je literarni konkurs na temu šest srpskih narodnih poslovica (“Kad najviše grmi, najmanje kiše pada”, “Vuk dlaku menja, ali ćud nikada”, “Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada”, “Pametan polako ide, a brzo dođe”, “U tuđem oku vidi slamku, a u svome grede ne vidi”, “Ne gleda Bog na kaljave noge, već na čisto srce”). Konkurs je bio namenjen učenicima srednjih škola sa sedištem na teritoriji Autonomne Pokrajine Vojvodine.

Predstavnici organizatora konkursa danas su posetili Ekonomsku školu “9. maj” i uručili nagrade pobednicima.

Nemanja, Mihajlo i Uroš su napisali kratku priču na temu “U tuđem oku vidi slamku, a u svome grede ne vidi”. Njihov mentor bila je profesorica srpskog jezika i književnosti Katarina Popov.

“U Ekonomskoj školi “9. Maj” zaista je vladalo veliko interesovanja za ovaj konkurs, pa je tako naša škola poslala čak 28 radova. Izuzetno mi je drago što je jedan od njih i nagrađen, a posebno jer su u pisanju priče zajedno učestvovala tri učenika”, rekla je profesorica Popov.

Ona je dodala da veruje da je i novčani deo nagrade (60.000 dinara) bio veliki motivator da se učenici dodatno zainteresuju za konkurs.

Pofesorica je kratko istakla da ekonomšska škola bez obzira što je stručna škola često i rado učestvuje na konkursima iz opšteobrazovnih predmeta.

“Priču smo napisali zajedno i svako je u nju uneo nešto svoje. Priča govori o jednom čoveku iz Martinaca, koga smo mi nazvali Boguboj. On je u našoj priči živeo sam u trošnoj kući izvan naselja, neugledan, zapušten, duge kose i brade, uvek u staroj i pohabanoj garderobi. Svi u selu su za njega mislili da je neki čudak, pio je i nije komunicirao sa ljudima, ali je redovno i kao takav posećivao crkvu u kojoj su ga svi izbegavali. Ktoz priču saznajemo da su njegovu porodicu ubili su u ratu, kao i da je posmatrao ubistvo ćerke, što je na njega ostavilo strašne posledica i nakon čega se okrenuo poroku i usamljeničkom životu. Međutim jedan događaj ga menja i to je njegova životna raskrsnica, naime on spašava dečaka koji se davio u reci i posle toga nestaje iz sela, odlazi u jedan manastir gde se zamonašio i dobio ime Bogoljub. Meštani iz sela su ga tamo sretali, prepoznali i počeli sa njim konačno da komuniciraju i da saznaju stvari iz njegovog života”, u kratkim crtama prepričava priču Nemanja.

Uroš ističe da im zajednički rad nije teško pao, da su se dogovorili ko će šta raditi i da su samo jedan drugog dopunjavali. Trudili su se, kaže on, da priča bude zanimljiva, da nosi pouku, emociju, ali i da svakog ko je čita natera na razmišljanje o svojim postupcima i odnosu prema ljudima iz okruženja.

“Nama je bilo važno da kroz jednu priču, kažemo puno toga, a za to smo koristili simboliku, po meni najveća simbolika se može videte u samom imenu našeg glavnog lika, koji se zvao Boguboj na početku, a na kraju Bogoljub. Priča govori o njegovom raskršću, ali i o tome kako ljudi vrlo lako i brzo na osnovu samog fizičkog izgleda ili nekih drugih na oko vidljivih faktora odmah daju sud o nekome, vrlo često pogrešan”, kaže Uroš.

Mihajlo dodaje da je ovo prvi put da je učestvovao u pisanju jedne ovakve priče, da je u nju uneto dosta emocija, da su verovali u nju, ali da nisu očekivali prvu nagradu.

“Da će od preko 1.000 radova naš biti među najboljim zaista se nismo nadali i vrlo smo zadovoljni. Priča je baš onakva kakva treba da bude, zanimljiva, emotivna, tužna i srećna i drago mi je što su je prepoznli kao dobru i kvalitetnu”, kaže Mihajlo.

Inače, sva trojica učenici su trećeg razreda Ekonomske škole “9. maj” na smeru finansijski administrator. Pored učenika i mentorke, nagradu za učešće dobila je i sama škola.

Na konkurs „Poslovice – vanvremenske mudrosti“ pristiglo je 1024 rada iz 35 srednjih škola, od kojih je 899 radova odgovaralo uslovima konkursa. Najuspešniji  radovi biće korišćeni za scenario kratkih animiranih filmova.

Možda Vam se svidi i