Odgovorni i složni ljudi pobedili podivljalu reku

Od strane Ozon
0 komentar

Simbolično, na pešačkom mostu Svetog Irineja koji spaja Mačvansku i Sremsku Mitrovicu, prigodnim programom i ponovnim okupljanjem Gradskog štaba za vanredne situacije 17. maja obeležena je peta godišnjica odbrane našeg grada od poplava. Te 2014. godine, upravo na pomenuti datum u 19 časova Sava je dostigla svoj istorijski maksimum od 863 cm.

Branile su se tih dana obe obale Save, a kako je ta odbrana izgledala u Mačvanskoj Mitrovici prisetio se Miloš Kovač, koji je i u to vreme vršio funkciju predsednika saveta mesne zajednice najvećeg mesta u severnoj Mačvi. Kovač je ispričao samo neke od detalja iz tih dana.

Foto: Lazar Bajagić

“Mi, stanovnici Mačvanske Mitrovice najiskrenije možemo da se pohvalimo da smo se prvi organizovali i pre grada Sremska Mitrovica zatvorili izlaze koji se nalaze na keju, odnosno pre nego što je počela odbrana preko Save mi smo već počeli da preduzimamo prve korake i neophodne mere kako bi zaštitili našu obalu. U tom poslu su brojnim meštanima ne samo mačvanske, nego i okolnih mesta veliku pomoć pružili naši privrednici. Imali smo izuzetno dobru saradnju i ti neki ljudi nisu bili eksponirani ili im nije pripala zasluga koja mislim da trebala i zato ih vredi pomenuti. Jedan od takvih primera je Đukić Željko, vlasnik poljoprivredne apoteke iz Salaša Noćajskog koji nam je bez razmišljanja i bez ikakve novčane nadoknade dao sav najlon koji je imao u svojoj radnji, a koji nam je bio neophodan da džakove sa peskom prekrijemo, što smo i učinili kod starog mosta, pa sve duž keja prema Zasavici, gde smo konkretno i imali najveći problem. Jednostavno u jednom trenutku nestalo nam je najlona i čovek nam je odmah izašao u susret, svesrdno pomogao i nikada ništa nije tražio za uzvrat“, priča Kovač.

Zatim dodaje da je bilo dosta ljudi koji su došli sa svojom poljoprivrednom mehanizazacijom, traktorima i prikolicama i da su svi oni bili iz mesta pored Mačvanske Mitrovice, mahom Salaščani i njima svima uputio veliku zahvalnost na nesebičnoj pomoći koju su na taj način pružili.

Džakove, ne zna im se ni broja, obezbedio je Goran Stanković, vlasnik „Hrane produkt“, a nesebičnu pomoć pružio je i vlasnik kompanije „Dadex“ Jovica Misojčić.

Foto: Mitrović Dušan

„Sećam se bio je petak jutro, mislim da je bio 17. maj, pokojni Drmanović, svima poznat kao Kaca pozvao me je na telefon i rekao da u donjem delu Mačvanske Mitrovice, tu negde naspram Savske ulice i puta ka Zasavici Sava je već na neki način došla bukvalno do samih izlaza, odnosno otvora na keju. Kada sam došao na lice mesta uverio sam se da je baš onako kako mi je čovek i preneo i da se mora odmah, hitno reagovati i ti izlazi zatvoriti, jer voda je pretila da se izlije na put. U tom trenutku pozvali smo neke ljude, među kojima i Tomu Jankovića, sadašnjeg predsednika Skupštine grada i zamolili da nam organizuju kamione s peskom iz luke Leget i na našu sreću oni su na te pozive odreagovali prilično brzo i traženo nam poslali. Baš ti otvori na keju su mesta na kojima smo postavili prve džakove“, priča Kovač.

Pesak i džakovi su nabavljeni, ali i dalje postoji problem. Pomenuti izlazi duž keja na putu ka Zasavici bili su izuzetno veliki, te džakovi samostalno ne bi mogli da izdrže pritisak vode. Tu u pomoć priskače upravo Misojčić.  On je, objašnjava Kovač, došao da vidi šta se dešava, zatim poslao svoje majstore koji su izmerili sve otvore na keju do kompanije Vahali i doneli priručne talpe koje su bile napravljene od materijala iz njegove firme.

„Dosta kasnije sam saznao da je materijal, odnosno cevi koje su sečene i postavljane tada na te otvore ili izlaze jesu cevi koje je Jovica kupio za izgradnju svoje nove hale i njih nakon svega nije mogao za tu namenu da upotrebi, što govori o tome koliko je njegova pomoć bila nesebična“, nastavlja Kovač.

Foto: Daliborka Radovanović Radoičić

U jednom trenutku i preko puta, u Sremskoj Mitrovici počinje organizovana odbrana.

„Videli smo nedugo nakon što smo mi počeli da se branimo, da su da i sa sremske strane ljudi počeli da se organizuju, da se okupljaju, postavljaju džakove, jer i oni su imali sličan, možda čak i ozbiljniji problem kod starog mosta. Sava u tom delu izlazi iz krivine i udara u sremskomitrovačku obalu, pa se stekao jedan utisak da je sa mačvanske strane viši kej u odnosu na sremski, međutim brzina reke ju je krivila, izbacivala je iz krivine i to je dovelo do toga da je sa komšijske strane voda je bila viša u odnosu na našu obalu“, objašnjava dalje predsednik mesne zajednice.

Vreme odmiče, Sava raste, a džakova i peska ponestaje. Napetost raste, kao i zabrinutost i dok pojedinci u severnoj Mačvi shvataju ozbiljnost situacije, još uvek ima i dosta onih koji to nisu činili, pa pomoć na čelu sa nekadašnjim gradonačelnikom Sremske Mitrovice, a sada ministrom poljoprivrede Branislavom Nedimovićm stiže iz grada. Kako su izlazi na keju svi bili zatvoreni, počinje postavljanje džakova duž samog keja.

„Sava dostiže svoj maksimum, kiša i dalje pada, a mene pozivaju da organizujem kamione i dođem u luku Leget po pesak. Otišli, krenuli nazad, a u međuvremenu javljaju mi se Ravnjanci do dođem kod njih, jer je tamo situacija alarmantna. Sava je već bila u vrhu nasipa i meštani su u čizmama gacali po vodi, reka samo što se nije izlila. Sećam se tog trenutka kao da je juče bilo, kamioni stižu u Mačvansku, a ja ih upućujem dalje za Ravnje, hteli su moji meštani da me linčuju, međutim kada sam objasnio kakva je tamo situacija i da ako Sava tamo izlije voda će doći sve do nas, strasti su se smirile. Branislo se i Ravnje! Hvala Bogu, u subotu se i Sava počela smirivati, a u nedelju i polako voda da se povlači“, priča Kovač i podseća da je na to uticala i činjenica da je reka u Hrvatskoj probila nasip.

Foto: Dušan Mitrović

Mačvanska Mitrovica je odbranjena, Ravnje je odbranjeno, Sremska Mitrovica je odbranjena. Opasnost je prošla.

„Zahvalio bih se svima koji su tada pomagali, kao što su to bili Kragujevčani koji su došli sa dva autobusa, svaka ima čast i nismo zaboravili to. Kada pominjem njih, moram pomenuti i pekaru „Partizan“ i pokojnog Esada Kabašaja koji je sve te dobrovoljce nahranio potpuno besplatno. Zatim veliko hvala svakom pojedincu iz Mačvanske, iz Salaša, Noćaja, Radenkovića, obe Zasavice, Ravnja, svim Sremcima, onima koji su shvatali ozbiljnost situacije, napuštali svoje obaveze i svoja radna mesta, punili peskom i ređali stotine i stotine, pa i hiljade džakova. Bilo je gadno, ali videlo se da imamo odgovornih i složnih ljudi. Prvi put smo se tada suočili sa prirodom na taj način i videli koliko smo nemoćni u svemu tome, bilo je zaista strašno i ne dao Bog da nas se tako nešto ponovo desi. Iskreno dosta ljudi je bilo uplašeno s razlogom, Sava raste i ne staje, deo grada Sremska Mitrovica evakuiše, a Mačvanskoj Mitrovici se ništa tako ne sprovodi. Ne znate šta da kažete ljudima, šta se dešava, zašto se oni ne evakuišu, šta da očekuju, izuzetno nezahvalna situacija za mene u tom trenutku“, vraća se pet godina u nazad Kovač i dodaje da su nažalost u tim danima i pojedini mediji širili dezinformacije što je dodatno negaivno uticalo na ljude.

Za kraj Kovač ističe da su iz maja 2014. godine izvučene neke pouke, pa tako pohvaljuje organizovanje jedinica civilne zaštite, ali ističe da je priroda nepredvidiva i da se iskreno nada da neće ponovo pokazati svoje zube pitomoj Mačvi.

Naslovna fotografija: Aleksandar Miletić

Možda Vam se svidi i