Triatlonka iz Salaša Noćajskog

Od strane Ozon
0 komentar

Sremska Mitrovica – Sara Milovanović više od pola svog života trenira plivanje, a poslednje tri godine bavi se i triatlonom. Ova trinaestogodišnjakinja iz Salaša Noćajskog pored toga što je odličan učenik sedmog razreda Osnovne škole „Dobrosav Radosavljević Narod“ u Mačvanskoj Mitrovici iza sebe ima i brojne medalje sa raznih takmičenja.

Plivanje je kako kaže počela da trenira sa svojih šest godina i to po preporuci fizijatra. Nešto što je počelo kao obaveza, skoro, pa odmah kod Sare je preraslo u ljubav. Od prvog odlaska na bazen, pa do sada ona osim zbog prehlada, nije napravila ni jednu pauzu sa treninzima, na svaki ide redovno i u svakom, bez obzira koliko bio naporan uživa.

„Na prvi trening me je odvela mama. Sećam se da sam se prilično plašila i vode i bazena i trebalo mi je dosta da se oslobodim i savladam strah, ali i to sam uspela vremenom, prvo uz trenera Radeta, zatim sa trenerom Angelinom, tako da kada sam počela trenirati kod Aleksandra Gavrilovića u Plivačkom klubu „Sremska Mitrovica“ već sam te prve strahove savladala. Kod Aleksanda treniram već dosta dugo i to ne samo plivanje, nego vožnju bicikla i trčanje, pošto on vodi i Triatlon klub „Sava“ čiji sam takođe član“, priča Sara.

Ona kaže da je triatlon počela da trenira nekako spontano, a sve pod uticajem trenera koji dosta pažnje posvećuje toj sportskoj disciplini.

„Vremenom sam zavolela i triatlon, doduše neke delove manje, a neke više. Plivanje mi prija i u njemu uživam, vožnja bicikla mi ne pada previše teško, ali trčanje me ne oduševljava, taj deo ne volim“, iskrena je mlada Salaščanka.

Ona treninge ima mahom tri puta nedeljno, mada preko leta njihov broj se povećava. Svaki trening je, priznaje ona, naporan i težak na svoj način, bilo da traje sat vremena ili skoro, pa duplo.

Tokom godina treniranja sport ju je odveo u brojne gradove širom Srbije, učestvovala je Sara na mnogim takmičenjima, školskim prvenstvima, kupovima, trkama, bila je dosta uspešna i okitila se nizom medalja i priznanja.

„Prošle godine sam bila na Školskoj olimpijadi koja se održala u Novom Sadu i to mi je bilo jedno od važnijih takmičenja, takođe nedavno sam imala nastupe u plivanju u Bečeju i Beogradu, a što se triatlona tiče poslednje takmičenje na kojem sam učestvovala i osvojila treće mesto je kros duatlon u Specijalnom rezervatu prirode „Zasavica“ u martu mesecu. U plivanju sam svakako uspešnija, ipak je to moja prva ljubav“, priča dalje Sara.

Podršku u njenom bavljenju i plivanjem i tratlonom bezrezervno joj pružaju roditelji koji su tu da je odvezu na treninge ukoliko su vremenske prilike loše, da je isprate na takmičenja i naravno da je uvek bodre.

„Mama i tata me baš podržavaju, nikada me nisu forsirali na bilo šta, pa ni na sport, tako da ne vrše pritisak na mene da moram uvek da pobedim i da budem najbolja, pravi su navijači i uvek su tu da me ohrabre što mi zaista jako puno znači, jer pred svaki nastup imam veliku tremu koje se teško rešavam“, priča dalje Salaščanka.

Ona ističe da joj je sport puno toga lepog doneo, pre svega jedan zdrav način života, prava prijateljstva, nezaboravna putovanja, brojna poznanstava. Ono što je ponekad žrtvovala jeste vreme koje bi  provela družeći se i odmarajući, a ne na treninzima.

„Na takmičenja idemo baš često i svako je za mene posebno iskustvo, uvek nešto novo vidim, naučim, saznam i to mi je baš super i to je ono što volim kod sporta, ono što mi ponekad smeta jeste nedostatak vremena i umor“, objašnjava mlada Sara.

Za trenera kaže da je strog i da nju, ali i sve koji treniraju forsira baš dosta, da u svakom trenutku zahteva da pruže svoj maksimum i da se ona trudi da to i učini.

„Kada nešto voliš ništa ti nije teško, odem na trening biciklom, tamo odradim sve što treba, pa nazad kući opet biciklom. Budem često preumorna, ali ne odustajem“, ponosno kaže ona.

Za kraj dodaje da će uz ljubav koju gaji prema plivanji i triatlonu, a uz podršku roditelja nastaviti vredno da trenira i da se nada da će u budućnosti ostvariti zapažene uspehe i biti ponos i svog kluba, porodice, pa i svog sela.

Možda Vam se svidi i